Glas stručnjaka!
Rasprava o naravi ljudske seksualnosti i o normiranju (ne)prihvatljivog seksualnog ponašanja često se svodi na raspravu o tome je li priroda iznad konvencija ili pak konvencijama treba regulirati prirodno.
Nije sporno da je ljudska seksualnost vezana uz prirodno, tjelesno i nagonsko te da je reprodukcija prirodno vezana uz seksualnost. Ljudska seksualnost je stoljećima bila potisnuta u sfere sramnog, izložena društvenoj kontroli i restrikcijama. Najčešće, restrikcije su provođene uz opravdanje da je potrebno društveno kontrolirati prirodne nagone, zbog čega su, primjerice, osuđivani predbračni i izvanbračni spolni odnosi, prostitucija, pornografija, masturbacija i sl. Druge su restrikcije seksualnog ponašanja opravdavane pozivanjem na prirodno: zabrana homoseksualnosti i umjetne kontracepcije temelji se na tezi da su suprotni prirodnoj svrsi seksualnosti.
U raspravama u filozofiji seksualnosti ovo pitanje - trebaju li i kako društvene konvencije, religijske doktrine i etičke norme normirati seksualno ponašanje – još uvijek izaziva velike kontroverze. U predavanju ću prikazati neke dileme vezane uz dihotomiju prirodno – društveno (konvencionalno, moralno). Pokušat ću pokazati da ne postoji nužna veza prirodnog i moralnog, odnosno, da ne postoji objektivna (prirodna) osnova restriktivne seksualne etike. Također pokušat ću pokazati da je ljudska seksualnost daleko (emocionalno i intelektualno) složenija od onoga što traži prirodna svrha seksualnosti.
Još je uvijek aktualno pitanje mogu li se spolne razlike u ponašanju i kognitivnim sposobnostima objasniti razlikama u strukturama i funkcijama mozga žena i muškaraca. Kako to biva sa složenim ponašanjima, ključna je interakcija bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
I dok su neki autori skloni pretjerivanju i prenaglašavanju razlika u različitim aspektima ponašanja i kognitivnog funckioniranja žena i muškaraca, drugi su skloniji pretpostavci o sličnosti među spolovima, smatrajući gotovo nemogućim eventualne male razlike u ponašanju i kogniciji pripisati razlikama u mozgovima žena i muškaraca.
U ovom ćemo se predavanju usmjeriti na različite pretpostavke i teorije o izvoru spolnih razlika u ponašanju i kognitivnim funkcijama, potkrijepiti ih rezultatima istraživanja i ponuditi naše viđenje ove zanimljive i uvijek intrigantne teme.
U izlaganju ću predstaviti rezultate nekoliko studija o povezanosti uporabe pornografije, seksualne socijalizacije, intimnosti, seksualnog zadovoljstva, seksualnog zdravlja i rizičnog seksualnog ponašanja koje je moj tim proveo u Hrvatskoj u razdoblju između 2006. i 2012. godine. Nalaze tih kvantitativnih studija namjeravam raspraviti u kontekstu rastuće moralne panike koja pornografiju povezuje s epidemijom rizičnog ponašanja, emocionalne distanciranosti i erotskog egoizma te seksualnih disfunkcija. Želimo li razumjeti mogući utjecaj pornografije na seksualne živote mladih, moraliziranje valja zamijeniti znanstvenim uvidima, to jest rigoroznom empirijskom analizom te novijim uvidima iz komunikacijske i drugih bihevioralnih znanosti.
dr. sc. Aleksandar Štulhofer
Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu
Moralna panika ili zdravstveni rizik? Pornografija i seksualna socijalizacija mladih
Četvrtak, 24.10.2013.
12.00-13.00
prof. dr.sc. Daniela Malnar,
prof. dr.sc. Mladenka Tkalčić
Zavod za anatomiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Jesu li zaista žene s Venere, a muškarci s Marsa?
Četvrtak, 24.10.2013.
9.00-10.00
dr. sc. Snježana
Prijić-Samaržija
Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci
Filozofija seksualnosti, priroda i društvo
Srijeda, 23.10.2013.
10.50-11.35
prof. dr. sc. Biljana Kašić
Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zadru
Feminističke pozicije, diskursi seksualizacije i biopolitika
Petak, 25.10.2013.
10.00- 11.00
U ovom izlaganju bit će riječi o (re)artikulaciji feminističkog subjekta danas unutar šire geopolitičke kartografije i politike spoznaje, te imajući u vidu zorne učinke politike rodne jednakosti i postfeminističkih privida na pacifikaciju i depolitizaciju feminizma (Lombardo, Jalušič, Brown, Novikova).
Odjeloviti prostor nove situacije feminističke odgovornosti u agonističkom društvu koje generira kolonijalne mehanizme zahtijeva od feministkinja radikalni skok ka novom tipu „epistemološkog aktivizma“ (Spivak). Feminističko pozicioniranje spram problema suvremenosti priziva kritičko promišljanje o višestruko usloženim pitanjima, imajući u vidu prijepore feminističke epistemološke (ne)udomljenosti (Gržinič, Čale-Feldman, Šeleva) poduprte neoliberalnim racionalizmom i njegovim ultimativnim redukcionizmom, neokonzervativnim trendovima i proizvodnjom hegemonijskog diskursa, kao i opreke oko urgentnih odgovora na implikacije transnacionalnog kapitalizma i njegovih podčinjavajućih praksi. Dokle sežu feminističke intervencije u pitanja rodnih ekonomskih nejednakosti na globalnoj razini, te kako djelovati protiv suvremenog ropstva, prekarizacije žena i proizvodnje ljudskog „otpada“ (Husanović) samo su neka od pitanja za raspravu, a koja proizvode konstitucijsku „nelagodu“ suvremenog feminizma.
Posebna pozornost u izlaganju bit će usmjerena na invanzivne diskurse seksualizacije koji su u intrinzičnoj sprezi s biopolitičkim scenarijima libidalne ekonomije (Allara, Biemann) i proizvodnjom biopolitičke Drugosti.
prof. dr.sc. Nataša Šegota Lah
Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Seksualnost u (povijesti) umjetnosti : poroci i predrasude
Subota, 26.10.2013.
10.00- 11.00
Izlaganje pod nazivom „Seksualnost u (povijesti) umjetnosti : poroci i predrasude“ bavi se načelima reprezentiranja seksualnosti u različitim motivskim i tematskim sklopovima tijekom povijesti umjetnosti. Raspravlja se o periodima njezine eksplicitne vizualizacije, u odnosu na periode u kojima je seksualnost, kao i sama tjelesnost, skrivana ili tek aluzivno naznačivana, premda sadržajno degradirana kao aspekt vrijednosti, značajnosti ili prirodne determiniranosti.
Razvoj problema dovodi se u vezu s velikim kulturnim paradigmama u kojima su određena djela nastajala, odnosno, cilja se pokazati u kolikoj je mjeri izražavanje seksualnosti bilo usko povezano s različitim načinima razumijevanja i vrednovanja uloge podražavanja (mimesisa, imitacije) u određenoj kulturi. U obzir se uzimaju ekstrinzični aspekti stvaralaštva koji se razvijaju iz općih, paradigmatskih vrijednosnih normi ili općeprihvaćenih nazora na svijet (poput moralnih) kao i intrinzični aspekti vrijednosnih normativa (poput intuicija ili emocija umjetnika).
Ukazuje se na vrijednosnu obratnicu u 19. st., kada je umjetnička produkcija teoriju podražavanja stvarnosti prepustila (tada) novim medijima fotografiji i filmu; utirući put kreiranju „nove stvarnosti“ u samo prividno suprotstavljenim reprezentacijskim domenama: realizmu i apstrakcionizmu. Seksualnost se u tom kontekstu na razini ekstrinzične vrijednosti otjelovljuje u umjetnosti kao autorska sloboda i subjektivna doživljajnost, dok se na razini intrinsičnih vrijednosti argumentira kategorijama tradicije, morala i(li) viših ciljeva. U tom se paradoksu dakako, bolje snašla pornografska od umjetničke slike, čemu svjedoči čitav niz slučajeva u kojima se ogluha na javno-opsceno (banalno) kompenzira kritikom kritičkog (autorskog). Eksplicitna golotinja tako prikriva himbenu moralnost, što u ranijim razdobljima povijesti umjetnosti nikada nije imalo toliki legitimitet, koliki uživa u recentnoj suvremenosti.